Home
   
Lijepa Naša
   
USTAŠA
   
Hrvatski Ponos
   
HRvatski-Vojnik™
   
†Bleiburg†
   
Download
   
Sveze
 
   
 
 
akcija_oluja



"IZCISTILI SMO HRVATSKU ZA SAMO 4 DANA!"

 

Odluka je pala!
Kada se predsjednik Tudjman 3. kolovoza 1995. vratio sa Brijuna u Zagreb, bilo je jasno da je odluka pala! Vijesti su potvrdile ranije procjene da vo|e pobunjenih Srba ne shvacaju ozbiljnost situacije i odlucnost hrvatske drzavne politike da konacno stane na kraj pobuni i secesiji . Ako se prisjetimo tog cetvrtka, istice se nekoliko stvari koje su se kasnije pokazale odlucujucima. Medunarodne okolnosti izuzetno su povoljne za Hrvatsku. Amerikanci su bijesni na Srbe zbog osvajanja Srebrenice. Diskretno smatraju da bi najbrzu i najdjelotvorniju pomoc Bihacu pruzili upravo Hrvati koji ubrzano provode mobilizaciju svoje pricuve. Pored stalne vojske koja ima 80 000 vojnika, docasnika i casnika, za borbu je podignuto jos 70 000 ljudi (snage domobranstva) te daljnjih 50 000 ljudi u trecem prizuvnom ecalonu. U Hrvatskoj nema mjesta i urbanog podrucja koje ne sudjeluje u odlucujucem obrambenom zahvatu. Od tih ukupno 200 000 pripadnika hrvatske aktivne vojske i pricuve, 25 kompletno opremljenih brigada zapocelo je zauzimati polozaje naspram pobunjenih podrucja.

 



Ide se do kraja!
Pazljiviji analiticari shvatili su da ovaj put nije rijec o ogranicenoj akciji. Zagreb ide do kraja, bez obzira na upozorenja prijateljskih zemalja da ce otpor pobunjenicke vojske biti snaan, a na nekim mjestima mozda i nesavladiv. Nijemci vjeruju da je hrvatska vojna intervencija neizbjezna; americka obavjestajna izvjesca smatraju da ce Hrvati postici uspjeh ukoliko operaciju zavrse za sedam do deset dana uz vlastite  gubitke od 1000 mrtvih i izbacnih iz stroja. Nitko ne sluti da tajni plan "Oluja '95" racuna na vrtoglave rokove. U obzir se uzima kontinuirana demoralizacija u redovima pobunjenih Srba koju ne moze sprijeciti niti profesionalni vojnik general Mile Mrkic koji je od Beograda dobio zadatak da reorganizira "krajisku" obranu i ucini je gipkijom. Takticne i stratecke procjene stavljene su na stol hrvatskog predsjednika jedna za drugom desetak dana prije pocetka operacije. Sve su jedinstvene u zakljucku: Srbija nece interveþirati ni po koju cijenu, kako zbog unutarnjih razloga ukljucujuci i politicko-ideolozki sukob s Radovanom Karadicem i Milanom Marticem, tako i zbog Milosevicevih ambicija da se do pocetka listopada rijesi sankcija. Ali, predsjednik Tudjman jos jednom sve zeli provjeriti. Prije nego sto potpise operacijsku zapovijest hrvatskim oruzanim snagama, ponavlja mu se odgovor na cetiri klasicna pitanja: glavni ciljevi napada, nacin kako da se to postigne, stanje snaga za napad i najnovije stanje u neprijateljskoj vojsci. "Oluja 95" pazljivo je razradila sve scenarije. Kljucna spoznaja ministra obrane Gojka Suska i vojno operativnog i obavjestajnog vrha Hrvatske vojske jest cinjenica da je pobunjenicka armija u biti mozaik medusobno nepovezanih vojnih formacija koje ce se pod pritiskom slomiti najdalje za pet do sedam dana. Zanimljivo,predsjednik Tudjman se sa tim slozio, ali je istaknuo da ce raspad biti i brzi s obzirom na cjelinu podastrijetih podataka,a osobito u trenutku kada pobunjenici shvate da ce ih Beograd prepustiti sudbini, a da je Knin "zadavljen".


Noc uoci "0luje"!
U svim hrvatskim pripremama vodilo se i racuna o tome da se namjere prema pobunjenicima nece moci dugo prikrivati s obzirom na masovnost mobilizacije diljem Hrvatske, pa time unaprijed izostaje faktor iznenadenja, postignut u svim ranijim operacijama. No, to nije bila otegotna okolnost. Dapace, javna demonstracija okupljanja sile dobrodosli je dodatni psiholocki pritisak na pobunjenike koji su svoje  oruzane formacije citavo vrijeme koristili prije svega kao sredstvo koje treba odvratiti Hrvatsku od ozbiljnijeg napada. Jos prije Zeneve, u Kninu su se ipak djelomice uskomesali. Proglasivsi ratno stanje, pobunjenicki vode groznicavo su nastojali ojacati svoje postrojbe i prikupiti ukupno 50. 000 ljudi (od cega su najbolja godista obuhvacala pet do deset tisuca vojnika, a 20 tisuca su predstavljali drugopozivce). Vojno vodstvo pobunjenika procijenilo je da ce Hrvati, da bi deblokirali Bihac, glavni pravac udara usmjeriti na Baniju, Kordun i Liku. Zbog toga su tzv. 15, 21. i. 39. korpus dobili dodatne rezerviste, a dvije trecine teske tehnike prebaceno je i koncentrirano na trokutu Petrinja - prilazi Karlovcu - Glina. Za zastitu Knina i "sjeverne Dalmacije" ostavljen je oslabljeni Sedmi korpus i manje tehnike no sto je to zahtijevala situacija (evidentno gomilanje hrvatskih trupa oko Zadra, Sibenika, Sinja, aktivnosti iz smjera Grahova, stalno ugrosavanje Strmice odakle se otvara s leda izravni put za Knin i slicno). Iako su se prijeteci signali iz Zagreba stalno uvecavali, noc uoci pocetka Oluje pobunjenicki glavecine jos jednom su zakljucili da mogu racunati na brzu vojnu podrsku bosanskih Srba (ratno zrakoplovstvo i 10. 000 boraca), a Milan Martic uporno je tumacio da ni Beograd ovaj put nece ostati pasivan. Iako su uznemireni srpski pregovaraci iz Zeneve poslali depece da je hrvatski napad sasvim izvjestan general Mrkic je i dalje smatrao da mu je osnovno jezgro od 37000 ljudi dovoljno za docekivanje hrvatske ofenzive i pruzanje odlucnog otpora u daljnjih deset dana,s tim da ce 17 000 pripadnika tzv. "vojske republike srpske krajine" u istocnoj Slavoniji tada smjesta zapoceti s aktivnim djelovanjima duz crta razdvajanja, te posebno strategijom odmazde vrsiti pritisak na Osijek i Vukovar sto bi prisililo Hrvate da prebace dio snaga iz pricuve na istocni front i rasterete obranu sjevernih podrucja "krajine".


Tu zoru Srbi ce upamtiti!
Na kraju dana 3. kolovoza, detonator sukoba neumitno je otkucavao zadnje trenutke. Fitilj kojeg su Srbi zapalili u BiH eksplodirat ce u Hrvatskoj. U tri sata ujutro, 4. kolovoza 1995. , na bojisnici dugoj skoro 700 kilometara izgledalo je kao da se nista ne pomice. No, 2000 hrvatskih topova, haubica, minobacaca,  samohotki, visecijevnih bacaca raketa i bestrzajnih topova bilo je spremno za paljbu. Sat kasnije, mirovne snage UN u Hrvatskoj sluzbeno su izvijestene da pocinje neodlozna vojno-redarstvena operacija uspostavljanja ustavno-pravnog poretka u sektorima Sjever i Jug. Ipak, jos 60 minuta nije se dogodilo nista sto bi remetilo tesku sparinu. A potom tocno u 5 sati ujutro , zapoceo je nevideni topnicko-raketni udar. Tu zoru Srbi ce dobro zapamtiti. Danima su tvrdili hrabresi se: Nema uzmaka. Nase ce utvrde biti nase krvave kosulje. Nisu ocekivali da ce im se na glave odmah srusiti toliko celika. Iako su znali koliko su Hrvati nadmocni, njihova propaganda tvrdila je da se krajiski borci ne boje hrvatskih pracki. U isti cas od Sjevera do Juga Hrvatske odjeknulo je: Pali! Tutnjava hrvatskog topnistva zaparala je jutarnju tisinu, probudivci uspavanu srpsku pararepubliku. Salve su slijedile jedna za drugom, punih 40 minuta bez prekida, negdje i dulje. U srpskim bunkerima, utvrdama, vojarnama, zapovjednistima, skladistima, rezervnim polozajima, na brzinu iskopanim rovovima, na prilazima svih vecih mjesta zavladala je prava pometnja uz opce povike: Hrvati dolaze. . . prodiru sa svih strana. Zaprepasteno ljudstvo u utvrdama zasuto je tucom kamenja drva i buke. Prasina i dim gusili su iznenadene posade. Kanonadi topnistva i visecijevnih bacaca raketa pridruzila se paljba hrvatskih tenkova i stektanje naoruzanja hrvatskih pjesackih postrojbi koje su zapocele nezaustavljivo nastupanje kroz prorije|ena minska polja i rasjecenu bodljikavu zicu. U srpskim redovima, gdje su mnogi bili potpuno osamuceni od buke eksplozija nisu znali sto bi zapoceli. Za samo deset sati borbi, Srbi su platili psihicki danak i potom se poceli rasipati. Umjesto utvr|enog Sjevera, Hrvati su u obruc prvo dohvatili Knin ciji su se temelji satima tresli od detonacija, a granate mrvile vojne ciljeve. U cetiri dana glavnih operacija hrvatske oruzane snage pokazale su da su spremne, metodicnim i stalnim pritiskom svojih postrojbi, cijelim opsegom obuhvatiti pobunjenicku tvorevinu kao uzegli badem koji se iznenada nasao u klijestima za drobljenje oraha. Prigovori da je pritom upotrijebljeno previse sile besmisleni su. U oslobodilackom ratu pretjerana sila jedina je dovoljna sila.

                   
ZA DOM - SPREMNI              

   

 

 

 

           



Kostenlose Webseite von Beepworld
 
Verantwortlich für den Inhalt dieser Seite ist ausschließlich der
Autor dieser Homepage, kontaktierbar über dieses Formular!