Home
   
Lijepa Naša
   
USTAŠA
   
Hrvatski Ponos
   
HRvatski-Vojnik™
   
†Bleiburg†
   
Download
   
Sveze
 
   
 
 
bleiburg


Hrvatski narod junacki je branio tlo svoje domovine za vrijeme drugog svjetskog rata, no kada se je taj primicao kraju i vise nije bilo moguce nastaviti pruzanjem odpora, gradjani koji su bjezali pred takozvanim oslobodjenjem Titovog komunizma, medju njima zene, starci i djeca, praceni od hrvatske vojske na povlacenju, htjeli su se predati Englezima. No ovi su im zakrcili put u Austriju,razoruzali vojnike i zatocili ih zajedno sa civilima, u malome mjestu Bleiburg i njegovoj okolici, da ih nenaoruzane predaju na okrutno unistenje odmazdi Tita i njegovih partizana.
Izgovor je bio da se ne radi o vojsci nego o kolaboratorima i izdajicama. Izdajicama cega? Naravno, izdajicama Jugoslavije koje je onda ta ista Jugoslavija mogla kaznjavati kako je htjela.
Bleiburg nije slucajan cin, niti je zabluda mase opijene pobjedom. Bleiburg je strasan zlocin, " magnum crimen" koji je poceo petnaestog svibnja 1945 godine i za kojeg snose povijesnu i neodklonjivu odgovornost ondasnje britanske vojne i civilne vlasti.
Kad je svijet slavio netom potpisani mir, u Bleiburgu je zapoceo pokolj razoruzane hrvatske vojske i gradjanskog pucanstva,bez obzira na spol i dob; u samom mjesecu svibnju umoreno je vise od sto hiljada mladih hrvatskih vojnika i gradjana.Bleiburg ukljucuje te strasne zrtve, ubijenih bez procesa i bez osuda, a da nitko nije nikada zabiljezio njihova imena niti oznacio njihove grobove, pa ni onda kada su to jame, rovovi, provalije, ponori, ta, gdje sve nisu hrvati nalazili svoju smrt. MARSEVIMA SMRTI, gladu i mucenjem unistili su i zarobljenike, zatvorenike i utamnicene po cijeloj onoj nesretnoj Jugoslaviji, koja je, blagoslovljena od zapadnih saveznika i pod vodstvom srba bila u punom smislu rijeci hrvatska tamnica. Jedini njihov grijeh bio je, da su branili svoj narod i svoju zemlju od stoljetne mrznje razkolnickih Srba i biesa komunista .Bez te mrznje,nitko nebi mogao doci na pomisao da kazni vojsku koja se borila samo za slobodu i nezavisnost svoje domovine.
U casu, kad su velike Demokracije Zapada, tada u saveznistvu sa Sovjetskim Savezom, odlucivale sudbinu malih naroda srednje i istocne Europe, njihovo pravo i samoodredjenje nije bilo vazno.
Tada je bilo vaznije rijesiti se stotina tisuca nepozeljnih izbjeglica za koje nije bilo dovoljo hrane,te isto brze demoblizirati svoju vojsku, pa makar te izbjeglice , kao djelovi porazenih vojnickih snaga ili nenaoruzanog gradjanskog pucanstva, u tom stvaranju novog poredka , padaju u robstvo ili gube svoje zivote.
Nitko tada nije pitao zarobljene Hrvate da li zele zivjeti u Jugoslaviji ili zele nastaviti zivot u svojoj hrvatskoj drzavi.



Nitko ih nije pitao da li zele novi , socijalisticki poredak, ili bi htjeli zivjeti u slobodnom demokratskom sustavu. Umjesto plebiscita islobodnih izbora, hrvatsku su buducnost oblikovali noz i mitraljez pobjednicke Titove vojske uz podpunu ravnodusnost tada svemocnih zapadnih demokracija i njihovih sovjetskih saveznika.Ne zna se tocno koliko su hrvata i hrvatica tada poginuli. Jedni govore o stotinu tisuca a drugi vise od 3 pa i 4 stotina tisuca. Ali to nije bitno.

*Bitno je bilo da nije preostala nijedna hrvatska obitelj, koja nije izgubila najmanje jednog od svojih clanova.
*Bitno je da se tada spustio mrak na jedan narod koji je zelio biti slobodan. 
*Bitno je da mu je silom oduzeta drzava i nasiljem nametnut komunizam.
* Bitno je da mu je cvijet mladosti unisten, mladosti koja je bila narodna u pravom smislu rijeci , jer se borila za slobodu svoga naroda i nezavisnost svoje zemlje.
*Bitno je da su silom i prijetnjom usutkani svi oni koji su slobodno mislili, a nove su generacije odgajane pod terorom sa svrhom da zamrze proslost svoga naroda i da se oduseve za ideje onih koji su njihovoj domovini oduzeli slobodu i nezavisnost.
*Bitno je da se danas izostavlja ime onih koji su u ovoj tragediji bili nemilosrdno ubijani, na samu pojavu njihovih odora, a to su domobrani i ustase.Zasto ih danas nebi smjeli spomenuti? Ustase i domobrani, hrvatski vojnici. Jesu li se oni u onim prilikama nasli na "krivoj" strani? Jesu li bili" kompromitirani"? kako im se danas nabacuje. Nije tesko ustanoviti tko je od svih boraca na hrvatskon podrucju bio na " pravoj" strani.Stidjeti se nase proslosti znacilo bi grijesiti u nacelu istine, a bila bi najsramotnija izdaja uspomene svih njih koji su kao hrvatski vojnici i rodoljubi , sa najvecom pozrtvovnoscu i zarom, dali svoje zivote za Domovinu.Danas, nema dugo, opet u prve borbene redove, stadose sinovi i unuci desetotravanjske generacije.Oni su pokazali svoju borbenost i spremnost od Vukovara do Dubrovnika na svim frontima, u "Bljesku" i "Oluji".Vodjeni duhom svojih predja , hrvatskih junaka i mucenika, oni su izvrsili svoju duznost. Neka im bude vjecna slava !
No u zlocinu koji se zove Bleiburg nije bila samo komunisticka komponenta. Bila je i velikosrpska.
U Bleiburgu se nije radilo samo u uvodjenju komunistickog sustava nego i o obnavljanju Jugoslavije kao drzave i kao prevlade Srba nad Hrvatima i drugim narodima koji su ukljuceni u Jugoslaviju.
Grozota jest sto su prikaz nase povijesti donosili oni koji su omogucili i poslije prezivjeli Bleiburg i Krizni put, unistili Stepinca i stotine i hiljade drugih, nastojeci zatrti nasu povijest i kulturu, unistavajuci sve sto je hrvatsko.Dogodilo se da nasi borci, koji su branili svoje ognjiste, budu proglaseni genocidnim, da svaki hrvat bude oslikan kao koljac.

Prikazali su nas istima kao sto su oni, mada hrvatski vojnik nikada nije presao granicu svoje domovine ,mada nije radio nista drugo nego branio svoj zivotni prostor.Kao da su nam htjeli reci: nemate pravo na svoju povijest, svoj identitet, svoj teritorij,svoju domovinu, ni na svoj jezik i postojanje.
Laz o genocidnosti hrvatskog naroda neprijatelji uporno, sustavno i nazalost uspjesno vec vise od pola stoljeca sire i ne samo na tlu bivse Jugoslavije nego i diljem svijeta, docim hrvatska promicba premalo cini na razotkrivanju pozadine tih laznih objeda koji su zeljeli izjednaciti zrtvu sa agresorom.Kako bi se reklo: svi su pojednako krivi,izbrisimo spuzvom zaborava to sto se je dogadjalo.
Hrvati su bili nepriznati,obespravljeni, likvidirani u velikom broju odmah nakon rata, te zapostavljeni na sve nacine sve do ponovnog raspadanja Jugoslavije. Svijet je slusao i prihvacao samo jugoslavenske neistinite verzije i njegov tisak u sluzbi demokracije i ljudskih prava. Nije smatrao nuznim uznemiriti javno misljenje ovim uzasnim zlocinom..Nisu dignuli glas da bi tako izrekli obtuzbu zbog najdivljijih i najkukaviskijih umorstava u svjetskoj povijesti, sto su ih nekaznjeno pocinili navodni stjegonose slobode naroda.Pred svjetom je Jugoslavija opravdavala progone Hrvata nakon drugog svjetskog rata tvrdnjom da se radilo o ustasama, a ustase da su fasisti , sto bi u ocima nekih krugova bilo dovoljno da se opravdaju osvete. Iako smatramo da ubijanje nikada nije opravdano, a jos manje nakon svrsetka jednog rata, kada je protivnicka vojska razoruzana, ne mozemo ni prihvatiti tvrdnju o fasizmu hrvatske vojske, pa ni onda kada je smatraju ustaskom.
Dok je za velik broj hrvata, NDH bila ostvaraj stoljetnog sna o vlastitoj drzavnosti i potvrda vlastite hrvatske drzave, makar i nesto drukcije od one o kojoj su sanjali, bila je oslikavana pa jos i danas, iskljucivo kao drzava konc-logora, likvidacija, rasnih zakona,djelo pustolova i koljaca i drugih prokletstava ,dajuci svim tim atributima elemente predimenzioniranosti i negativiteta.Danas neki hrvatski krugovi zele izbrisati iz hrvatske povijesti svaku pozitivnu uspomenu na NDHu, tako da danasnja hrvatska historiografija je jednostavno ukinula NDH i ustastvo kao dio prihvatljujuce povijesti hrvatskog naroda.Ustase su sluzbenoj hrvatskoj puki zlocinci i kvislinzi.Iz toga je komunisticka ideologija izvukla kapital, stvarajuci kod samih hrvata "ustaski kompleks" koji je pola stoljeca uspjesno uzgajan. Za razliku od njemackih nacista i talijanskih fasista,ustase su ostale sumracna zona, crna rupa hrvatske povijesti.
Ustastvo nije imalo ni vremenskih ni tehnickih mogucnosti izgraditi se bilo u kakvu ideolosku formaciju, jer je trebalo ratovati, jer je trebalo braniti hrvatsku drzavu pa i od istih fasista. Ali povijesna jest istina da je ustastvo bilo u ovom smislu prihvaceno po ogromnoj vecini naroda ne kao stranacko politicka organizacija, i nije bilo ni germanofilsko, ni talijanofilsko, ni demokratsko ali i ni fasisticko.Ustaski ciljevi stariji su od fasizma, jer je vec Starceviceva Stranka Prava 1886e. godine zahtjevala obnovu Hrvatske drzave i ustase su tu politiku samo nastavili.Pro fasistickih simpatizera bilo je i prije i za vrijeme rata u
svim evropsim zemljama.Petainova Francuska bio je veci vazal Hitlerove njemacke nego Hrtvatska se
trebala otresti srpskog jarma i jugoslavenstva. Zato se iz taktickih razloga priklonila onoj strani koja je rusila Versaljski poredak cije je cedo bila Jugoslavija.Nisu hrvatski nacionalisti izabrali Njemacku za saveznika zato jer im se vise svidjala od Engleske i Francuske, nego samo kao jedini izlaz u vanjskoj politici, jer Engleska i Francuska su se odlucile za Beograd. Prema tome nisu Hrvati odbacili njihovu prijateljsku ruku nego je povijesna cinjenica da takva ruka nije nikada Hrvatima bila pruzena.Zato danas nitko vise ne spominje fasizam u Finskoj, Rumunjskoj i Madjarskoj, a mi Hrvati moramo jos uvijek puhati na hladno.O tim drzavama nitko nije sirio lazi niti u njima niti u svijetu, a o nama su Srbi i komunisti upravo to cinili.Zato nas svijet gleda drugacije nego spomenute drzave. Nije bilo mogucnosti da mi opovrgnemo te klevete, te smo pola stoljeca zivjeli ponizeni i bez dostojanstva.Danas u slobodnoj drzavi nesmije vise biti tako.
Bez obzira na buduci sud povijesti, Hrvati danas nemogu prihvatiti povijest u kojoj se brise kontekst u kojemu je nastala NDH, u kojemu se razvijala, borila i konacno u borbi podlegla.Ovakvo prilazenje proslosti ne sluzi,naime,za utvrdjivanje povijesne istine, nego ima za cilj osudu
hrvatskog naroda sto je tada, iskoristavanjem stanja u Europi, ostvario svoju drzavu, dakle da nije bila stvorena uoci Drugod svjetskog jer su je nametnule sile Osovine kao svoj ratni cilj, nego je izvorna i prirodna hrvatska zamisao.
NDH je imala sve atribute drzave.Da je nastala u mirno doba, mnoge bi nesrece izostale.Naravno, ona nije bila idealna drzava. Zaista tesko je medu nama naci nekoga tko bi bio zadovoljan sa svime sto se je dogadjalo u hrvatskoj u tim godinama. Nista to ne mijenja stvari. Ratne prilike i neiskustvo, nakupljena mrznja na tlacitelja i himbenost saveznika, naravno i mnoge pogreske, sve je to doprinijelo zlu.Ali bitno je da su njezine ideje i drzavotvornost , absolutno pozitivne. Osnutak hrvatske drzave u zadnjem svjetskom ratu bila je povijesna nuzda. Hrvati cak da su se neckali, postojala je danomice sve jasnija dilema: ili postanite drzava ili ce vas nestati.
Ali istovremeno, komunisti su sirili laznu propagandu o NDH, tako da prikriju sva zla koja su hrvatskom narodu nanijeli srpski i jugoslavenski microimperializmi , paralelno s imperijalizmom Italije i Njemacke koji su

Se ojacali u Europi poslije prvoga svjetskog rata i u fasizmu i nacizmu zadobili svoje politicke oblike od kojih nije postedjena ni NDH, unatoc svome formalnom saveznistvu sa silama Osovine. 
Takva jugoslavenska promidzba, nije bila samo neistinita, nego je dovela do iracionalnih reakcija : tako da opet danas vidimo dok su hrvatske promjene u svjetskim medijima spominjane tek kao poraz " zadrtih nacionalista" upletenih u " gradjanski rat", srpsko izborno natezanje u listopadu prosle godine , velicano je kao pobjeda " demokratke svijesti" i "mirna revolucija" srpskog naroda.
Stoga ne smijemo prihvatiti drukciju istinu, ni proslosti ni sadasnjosti.Ona mora biti prikazana onakva kakva jest: hrvatski covjek je ubijan na hrvatskoj zemlji. To je bila nasa povijest. Hrvatski vojnik nije palio srpska sela, nije ubijao ljude u okolici Nisa i Kraguljevca.Ali srbi su to radili po cijeloj Hrvatskoj.
Poslije pola stoljeca Bleiburg je povijest. Zato o njemu treba razmisljati, o njemu pisati i govoriti, mnogo raspravljati. Treba ga ozbiljno i kriticki razborito rasudjivati. Rane jos nisu zacijelile ni suze presusile, a niti je bol preboljena.

Objasnimo najprije sami sebi neke pojmove:
1. Danas se moze realisticki reci da 1941 nije bas bilo jasno kao sunce da ce Osovina izgubiti rat.Prema tome ne mogu se smatrati nekim neodgovornim ludjacima niti svi oni Hrvati koji su se nadali da ce se njihova sprega sa Osovinim okoncati pobijedom a ne porazom.
2. Sasvim obicnu i semanticki jednostavnu rijec " ustase" oni su cinili kobnom, pogubnom za nas.Hipoteka ustastva desetljecima nas je opterecivala dok su oni istodobno mnoga svoja mjesta zvali ustanickim sa svim pozitivnim znacenjima..Dok je rec "ustasko" za hrvate bila pogubna, rijec "ustanicno" iz njihovih usta izrecena znacila je sve pozitivno.Jedan te isti pojam,istoznacnica, sinonim. Zavisno o njihovim potrebama kao i o tome na koga se odnosi, ima dva potpuno suprotna znacenja.A znacenjski gledano izmedu rijeci ustasa i ustanik nema razlike.Bit je u tome da hrvatima nisu dopustali ustati , pruzati otpor, zatirali su nam svaku pomisao na drzavu.U tim svojim nakanama okupator je postao strahovito mocan, sposoban.Izgradivao je jaku diplomaciju za vanjsku promidzbu, a unutar Jugoslavije uspostavljen je takav sustav vrijednosti da su sve hrvatsko izjednacavali s ustaskim,fasistickim sa svim negativnim suznjacima.
3.I danas, kad milioni hrvata oplakuju svoje zrtve iz 1945 - nakon Bleiburga-neki vodeci hrvatski politicari isticu hrvatsku " antifasisticku" borbu u proslom svjetskom ratu, da je bila drzavotvorna, i da je Bleiburg "mit".To je potpuno iskrivljavanje hrvatske povijesti. Hrvatski antifasisti, to jest partizani, su se borili protiv slobodne i suverene NDHe. I bili su sukrivci u velikoj Bleiburskoj tragediji koja nije nikavi " Mit" nego kruta i tragicna realnost od koje i danas pati Hrvatski narod.Smanjivanje broja nasih zrtava i sva velika retorika o vaznoj ulozi antifasista u proslom svjetskom ratu nisu nam donijeli nikakvu korist niti su podigli nas ugled.
4.Promidzbena taktika takozvanih antifasista vrlo je jednostavna:
Konstruirana na tvrdnjama da su antifasizmu bile utjelovljene sve moguce vrline i da je svaki onaj tko to nijece samim time apologeticar fasizma.Ali mi znamo da to nije istina.Mi znamo de su antifasistcki pokreti bili organizirani po komunistima, a da je komunizam totalitaristicka ideologija koja ne trpi suparnistvo.Da su njegove metode obracuna sa protivnicima bile nemilosrdne gdje god se domogao vlasti.Ako to nije istina, kako onda objasniti partijski teror,zatiranje svake oporbe, progon Crkve, masovna ubijanja, logore itd.?
5.S obzirom na sredstva kojima su se za ostvarenje sluzile,, obje te ideologije, bile su slicne kao jaje jajetu.Ali hrvatski antifasisti nisu samo
apologeticari zlocina nad covjekom nego i aplogeticari izdaje, jer su oni
sluzili tudim, nehrvatskim interesima.Nisu se samo borili protiv necega- jednog njima nepocudnog rezima- nego i za nesto:za ponovno nametanje jugoslanenskog okvira iako je hrvatski narod u raznim prilikama tijekom godina uvjerljivo dokazao da mu ja takav okvir odvratan i da ga ne zeli.
A borba protiv narodnih interesa za zelje tudinaca, svuda se u svijetu naziva izdajom.Nitko nepristran ne osporaba da je rezim u NDH bio
totalitaran i da je ona bila drzava s nekim fasistickim obiljezjima.Ali nista od toga moze opravdati metode antifasistickog pokreta. Da su nasi antifasisti pokazali vise covjecnosti prema svojim protivnicima, da su se borili iskljucivo protiv ustaskog rezima a ne i protiv hrvatske samostalnosti, imalo li puno prava diciti se svojom prosloscu.Ali kao djelatnim sudionicima u zatiranju osnovnih ljudskih vrijednosti i kao skutonosama tudinske ideologije i tudinskih interesa to im pravo ne pripada. I zato njihovo pozivanje na nekakve zasluge nije nista drugo do li najobicnija obmana.Sada se namece pitanje: cemu te obmane, koja im je svrha? Nista vise neko obicni nastavak hoda izdajnickim stazama, jer pripisivanje laznih moralnih vrednota jucerasnjemu zlocinu i jucerasnjoj izdaji, ujedno je i nepisani poziv na njihovo ponavljanje.
Danasnji narastaj hrvata ima pravo na potpunu istinu o razdoblju izmedu 41-45.Moramo osuditi ono sto je bilo zlocinacko, ali isto tako imamo pravo
na ponos i dostojanstvo sto smo i prije pola stoljeca imali drzavu kao i na sve sto je u njoj bilo pozitivno.Trebamo se okrenuti buducnosti, nu pri tom ne smije nam nista iz nedavne proslosti ostati nerazjasnjeno ili cak zabranjeno. Jer buduci narastaji nam doista ne smiju biti ponizeni i bez dostojanstva.



Hrvatski narod u ustaskom periodu svoje povijesti htio je svoju drzavu,bio je pripravan boriti se proti svima, bez obzira na ideologije i cinio je to;borio se protiv komunizma,Srba, Njemaca, Talijana i Engleza, jednostavno zato sto su oni svaki posebice tu drzavu rusili; jedni u sluzbenom karakteru prijatelja i saveznika,drugi u sluzbenom karakteru neprijatelja , a treci bez ikakva sluzbena karaktera no stvarno u svim mogucim okvirima;jedni komunisti, drugi fasisti, treci demokrati. Istina je da je u tom periodu bilo satelitskih dusa, kao sto je istina da je za odlucujucu vecinu ideja nezavisnosti bila sredisnja ideja svakolikog djelovanja.Cijela hrvatska povijest ne poznaje ta divna,genijalna, pa cak i svetacka junastva i djela koja su vjekovi spremili za ovaj period borbe za slobodu i nezavisnost.Samo najvulgarniji politicki prostak moze svemu tome davati oznake i razloge fasizma i satelitstva.Zar mozemo zaboraviti one koji su se posteno borili i koji su u borbi sve izgubili; ona zemlja natopljena krvlju; oni kojima je jedina ambicija bila dati sve , a ne uzeti nista, svi mrtvi i zivi, pravedni i krivi, sav onaj narod koji je oko ideje
slobode dao i davao sve sto je imao i kako je imao. To ima samo za jednu interpretaciju: period od godine 1941-1945 bio je period borbe za drzavu kao uvjet narodne slobode.Zbog toga moramo snositi posljedice hipokritskih zgrazanja koji bi htjeli da zamrzimo svoju ideju slobode, da zamrzimo i popljujemo sami sebe, da priznamo, prema tome, na vlastitoj mrznji pravo svima da nas upravljaju kud hoce i kako hoce.
Mi moramo vec jedanputa zbog vlastitog sazrijevanja uci u problematiku tragedije i u njoj traziti logicna tumacenja jer imamo toliko brizljivih neprijatelja da konacno ne mozemo nista sakriti.Gledati hrvatsku revoluciju samo u zlocinu bilo bi isto shvacati francusku revoluciju kao samo rezanje glava. Ali takodjer tko misli da se zla hrvatske revolucije pa i francuske mogu bilo kakvim razlozima brisati i stavljati na stranu, potpunoma se vara.Povijest se ne pise kako netko hoce: ni u svojim strahotama ni u svojim velicinama, nicija pa ni hrvatska, nikome za volju, ljubav, stetu ili korist. Kroz povijest se ne prolazi presucivanjem .Zar mozemo mozda braniti zlocine, izdajstva,egoizme, a zar mozemo zaboraviti junactva i velicine?
Novi hrvatski narastaji ne smiju zaboraviti Bleiburg. Ne zato da bi u sebi gajili osjecaje osvete. To ne bi bilo ni ljudski ni krscanski.Nego da iz tog krvavog iskustva svoga naroda nauce da je potrebno boriti se protiv svake ideje koja nema za temelj vlastitu narodnu drzavu i slobodarski poredak u njoj.
Sustavno proucavanje problematike Bleiburga i Kriznih Putova, nije nuzno samo radi otkrivanja i objasnjenja svih zbivanja tih dana, niti samo radi obiljezavanja masovnih gubilista i grobnica, pa niti samo radi upucivanja na krivce, koji su hrvatski nardod doveli pred velikosrpskog krvnika kao ovce pred klanje. Ono je nuzno:

Prvo da prikazemo demokratskome svijetu nezapamceni ratni zlocin koji je ucinjen nad Hrvatima po svrsetku drogog svijetskog rata. Snijetu treba objasniti da je nakon rata ucinjen zlocin nad civilnim stanovnistvom, cije ukupne razmjere mozda nikada necemo otkriti.
Da je nakon rata, kada je hrvatska vojska vec prestala pruzati otpor i kada je predala svoje oruzje, bila masakrirana.
Da Bleiburg, kao metafora svih hrvatskih stradanja u proslom stoljecu, koju je hrvatski narod morao izdrzatio u borbi za svoju slobodu i drzavnu nezavisnost, temeljna je pouka da znamo kome i kada trebamo vjerovati.
Da je jedino oslonac na vlastite snage, jamac hrvatske opstojnosti i buducnosti.
Da je Bleiburg i sve sto je vezano za njega, ziva i vruca tema duboko usjecena u hrvatsku savijet.
Da hrvatska poslije Beliburga nije vise ista hrvatskoj poslije Bleiburga, jer je Bleiburg-s tisucama zrtava koje su otisle u smrt bez dokaza o krivnji, ponizavani i degradirani- prijelomni dogadaj koji ce u hrvatskoj narodnoj svijesti ostati trajno upisan.jer Bleiburg se u Hrvatskoj za hrvate zbivao prije Bleiburga a zavrsio je puno poslije njega.
Da Bleiburg nije mjesto zlocina , nego pojam zlocina iz kojega hrvatski narod mora izvuci pouke za buducnost. Prvo da se takva tragedija vise nikada ne ponovi.Da se Dom i Domovina nikada nesmiju napustiti,bez obzira na saveznike.Da se oruzje nikada i nikome nesmije predati.Konacno da je osobite vaznosti prikupljanje dokumentacije i svjedocanstva, jer bez njih nema dokaza da se nesto dogodilo
Da su jugoslavenstvo i komunizam doveli do Bleiburga, te najvece suvremene tragedije hrvatskog naroda.
Da posljedice Bleiburga su jos i danas stotine tisuca hrvata razbacanih po svijetu; posljedica je unistenje Hrvatske drzave,razaranje morala i obitelji u domovini, pad nataliteta, biolosko slabljenje hrvatskog naroda, cijepanje hrvatskog narodnog podrucja.
Nisu samo posljedice zivota i politickog razvitka, nego su izravne posljedice jugoslavenskog drzavnog okvira i srbokomunistickog totalitarizma,zig osvetnistva i nacionalne borbe protiv Hrvata, dakle sustava koji je nametnut Hrvatskim narodu pomocu krvavih progona koji nose simbolicko ime Bleiburg. Jugoslavenski partizani nisu isli samo za rusenjem drustvenog poredka, unistenjem burzoazije, nego su uslijed svog sustava isli za unistenjem Hrvata kao takvih, naravno uz ostale opcenite komunisticke ciljeve. Bleiburg je balkansko unistavanje bez veze s marksizmom. Bleiburg je unistavanje Hrvata jer su Hrvati; jest osveta koja ih je zelila istrijebiti a ne predobiti.Kao da su nam htjeli reci: nemate pravo na svoju povijest, svoj identitet, svoj teritorij, svoju domovinu ,ni na svoj jezik i postojanje.
Danas ti isti, nazivaju sami sebe antifasisti i kao pred 50 godina sire neistineZasto? Zato jerbo u nedavnom domovinskon ratu nase vojnike je vodio duh i ideali za koje su bleiburske zrtve pobijene a to je desetotravanjaski duh.
A danas,hrvatski narastaji , rodeni ili skolovani poslije Bleiburga, koji su uspjeli iscupati sve ideje, misli i predrasude sto im je neprijatelj zelio ucijepiti, koji su uspjeli protiv sve te jugoslavenske i komunisticke propagande razviti u sebi hrvatski nacionalizam i slobodarske demokratske poglede na zivot i na drustvo, sjecajuci se hrvatskih zrtava u tom Bleiburgu, mogu samo reci: Ne zaboraviti ih nikada. Posebno ne danas,kad u Hrvatskoj mnogi klicu antifasizmu,a oni su pocinili najveci zlocin u povijesti.
Zato kada Hrvatska opet zivi danas u slobodi i miru nasa moralna duznost jest postovati one koji su dali svoje zivote, nase poginule sinove,nasu nevinu djecu,nasu sirocad i njihove patnje , boli i stradanja.Ne zaboravimo njihov jauk ni njihove suze.Ne zaboravimo tugu za izgubljenim majkama i ocevima.
Ne zaboravimo razaranja nasih gradova, paljenja nasih sela, nasih suma i nasih polja, porusenih crkava,skola,bolnica, groblja i svetih spomenika i sva sveta mjesta koja nam je dusman sravnio sa zemljom.Ne zaboravimo ni jednog naseg zarobljenika,protjeranika, izbjeglica i sve one koji su strpani
u kos izgubljenika i za njih nemamo nikakvih podataka odkako su bili odvedeni od svojih domova. Ne napustimo ih nikada. Spominjimo ih vjecno. Podignimo im spomenike, da ih buduca pokoljenja ne zaborave, jer oni su nase najsvetije zrtve koje su pale za nasu domivinu.
Jerbo, bez njihove pozrtvovnosti sigurno danasnja Hrvatska ne bi bila slobodna. Svi i svaki pojedno imaju nase postovanje, admiraciju,zahvalnost i nezaborav i sjecanje.Njihova imena ostati ce zauvijek upisana zlatnim slovima na stranicama hrvatske povijesti.
-Klecuci i klanjajuci se tvojoj svetoj i mucenickoj zrtvi, dragi brate, sestro, znam sto mi porucujes. Poruku koju nikad necu zabotraviti a kaze:
-Cedo moje! Ne zaboravi zapovjedi svoje domovine cija prva jest:
JA SAM DOMOVINA TVOJA I TI NEMAS DRUGIH DOMOVINA OD MENE! LJUBI ME I BORI SE ZA MENE UVIJEK!

Zato:
Nemojte vjerovati ako vam kazu da ginemo.
Lazu, jer nasi junaci zive u svakom srcu hrvatskom.

Ako vam kazu da majke placu, nemojte vjerovati.

One tek suzama zalijevaju cvijece na humcima.

Ako vam kazu da su mnogi nestali,da se za njih nezna,
nemojte vjerovati. Jer oni su dobili sva srca svih hrvata.

Ako vam kazu da je Hrvatska okrnjena, smanjena,
nemojte vjerovati.Iz svake grude zemlje,
iz svakog kamena i rijeke
vec se dize snaga nepobijedenih,
ni gradovi nisu unisteni,ni sela srazena.
Jer oni imaju neunistivu dusu.
Nemojte vjerovati: zlo ne moze dokuciti duse,
Pa tako ni dusu Hrvatske!

                          ivjela Sloboda Hrvatskog Naroda



Gratis Homepage von Beepworld
 
Verantwortlich für den Inhalt dieser Seite ist ausschließlich der
Autor dieser Homepage, kontaktierbar über dieses Formular!